Pisci/Pesnici Gosti

***

Kišilo je te noći
Baš kao kad škarama režeš bol i lijepiš komadiće neizvjesnosti u utrobi svoje tajne
Kišilo je…ispod oblaka
Ispod koraka što vode u bezdan
U vrijeme koje ne traži smisao u svakoj kapi treptaja
Ni udaha dok ljubim te izgubljenog na stranici romana
Na platnu crno-bijelih filmova
Kišilo je…iznad mjeseca
Iznad svega znanog o življenju
U samo jednom dodiru dlanova bliže bijegu iz kaveza sa zlatnim oprugama i iznošenim maskama u kojima nema nas, ni pozdrava slobodi
Znam..ne voliš kišu. Ni kada ti mokra ušetam u snove, bosa po hladnim podovima izdaje, umotana u plahtu htijenja, umotana u grijeh…
Znam i da ne voliš kada pitam koliko velika sam sada kada i zadnji autobus propušta zeleni val životnog ispita. Koliko jača od čekanja mogu biti dok ti ispisujem rime po kori drveta, onog istog ispod kojeg smo zakopali saznanje o istini. Ispod krošnje budućnosti i na klupi svijesti i u mraku prošlosti…a neki se i dalje ljube i ne smeta im što ih čuvaju poput žive u staklenci krastavaca
Kišilo je te noći
Znaš…ni ja ne volim kišu
Ni noć
Ni ljude u mraku
Ni snove o ljubavi…

Tea Žigman

2036 Ukupno pregleda 1 Pregleda danas
1+
Tea Žigman

Napisao/la Tea Žigman

Tea Žigman rođena je u Rijeci 1973. godine. Poeziju piše još od osnovne škole. Izdala je zbirku poezije Ničim izazvana.

Nema komentara.

Dodaj svoj komentar